4. dio
Povratak
Produženje boravka u Dubrovniku riješen vožnjom brodom do Splita. Preko Benkovca, Obrovca i Plitvica.
Povratak
Produženje boravka u Dubrovniku riješen vožnjom brodom do Splita. Preko Benkovca, Obrovca i Plitvica.
Kako bi četverodnevni boravak u Dubrovniku bio ostvaren morali smo povratak započeti brodom. Nakon burne oproštajne večeri uz litru domaćeg vina iz 1972. koju je Luka ovlaš donio iz kuhinje ne znajući da su je donijeli gosti koji su došli njegovim roditeljima i 4 sata spavanja uz zvuke bassa s obližnjeg otoka, krenusmo put luke gdje nas je čekao brod. Polazak je kasnio zbog talijanskih turista koji su se zadržali na carini, jer brod je došao iz Pescare. Ukrcali smo se i zauzeli mjesto na palubi. Nakon nekog vremena dokopali smo se i ležalji za palubu, a potom smo saznali i da se njihovo korištenje plaća. Na to nam je ukazao ljubazni zaposlenik broda počevši razgovor na engleskom jeziku (?). Putovanje do Splita, gdje smo imali sići, trajalo je 11 sati, a brod je pristajao tri puta. Na palubi je bilo vrlo živo. Ljudi su bili oduševljeni prizorima koji su se pružali. Zapuhao je i vjetar, noseći sitne kapi mora. U predvečerje stigosmo u Split. Morali smo požuriti kako bi prije mraka stigli u Trogir i sastali se s Krešom. Dočekao nas je na autobusnom kolodvoru. Trebali smo ga pratiti do doma, ali smo se izgubili u uličicama. Već na rubu živčanog sloma uspjeli smo se ponovo sastati i napokon stići na odredište. Odmah smo navalili na večeru, jer cijeli dan nismo ništa jeli. Iako nam odmor i nije bio toliko potreban, u Trogiru smo ostali dva dana. Slijedeća etapa bila je do Šibenika, preko već nam znane Grebaštice, u kojoj smo večerali u društvu starog znanca koji nas je posluživao i prije deset dana. U večernjim satima dokopali smo se Krešimirova grada. Robijev stari cimer došao je po nas u centar, a zatim smo svi zajedno otišli dva-tri kilometra izvan grada, gdje je Huncut (cimer je navijač Šibenika) imao kuću. Uz laganu bevandu popričali smo do kasno u noć. Ujutro je uslijedila šetnja Šibenikom, kava, a onda polagani odlazak prema Obrovcu, gdje smo namjeravali provesti slijedeću noć. Cesta preko Stankovaca do Benkovca je lagana za vožnju, ali vrlo pusta. Benkovac je jedino veće mjesto, pa smo tamo organizirali objed i relaksaciju uz kavu. Nastavak puta vodi pomalo brdovitim krajem, koji završava spustom na Karinsko more. Naravno da smo i u trećem moru našeg putovanja morali osvježiti tijela uzavrela od dugog puta pustom unutrašnjošću. Zalazeće sunce obasjalo nas je kada smo već ugledali kanjon Zrmanje i Obrovac. Spustivši se u mjesto valjalo je naći konačište. Najbolje mjesto za nalaženje odgovora je trgovina. I naravno, vlasnikova žena iznajmljuje sobe. Prijeko potrebno tuširanje, ugodno noćenje i doručak (u društvu rotvajlera Maze) koštalo nas je svakog 75 kuna. No, bili smo potpuno odmorni za uspon na Velebit, pa smo ga i savladali bez problema. Odmor smo napravili u Gračacu, gdje smo popili samo kavu. Naravno prema karti postoje neka mjesta između Gračaca i Udbine. No izuzetno teška etapa gdje nas je vjetar šibao u prsa i usporavao vožnju pretvorila se u moru. Uspostavilo se da su označena mjesta svedena na po dvije spaljene kuće. Već iscrpljeni dokopasmo se udbine čiji se centar nalazi na vrhu brda, a time i već sanjana trgovina. Nakupovasmo svakojakih «gluposti», i u miru polurazrušenog mjesta ručali. Odmor nije trajao dugo jer nas je potjerala lagana kiša, pa smo tako ubrzo prošli i Krbavskim poljem. Prošli smo i Korenicu, a cilj nam je bio Grabovac sa svojim auto-kampom. Cesta kroz Plitvice ima silaznu putanju, pa smo s tim olakšanjem na vrijeme stigli do odredišta. Dan nas je dijelio od konačnog završetka ove avanture.
Jutro je osvanulo hladno i pomalo kišovito. Složivši stvari na bicikle htjeli smo krenuti, no zaustavio nas je susret s prijateljima koji su krenuli na more. Nisu mogli odoljeti a da ne isprobaju voziti naše bicikle. Gledajući ih sa strane mogli smo se jedino smijati. Ubrzo smo opet bili za upravljačem vozeći prema Slunju. Za kratkog odmora u tom gradiću uz Koranu sunce je razbilo oblake i osvjetlilo ljepotu dana. Do doma smo imali još 50-ak kilometara stoga nam se nije žurilo. Tako smo lagano krenuli iz grada prelazeći most na Korani. Tada se prvi put u ovih 18 dana putovanja dogodio kvar na biciklu. Robiju je pukla guma. Unutarnju smo imali rezervnu, no bila je oštećena i vanjska. Vratio sam se u centar kako bi kupio vanjsku gumu u slunjskoj robnoj kući. Ubrzo me snašlo neugodno iznenađenje. Tamo nisu imali vanjskih guma za brdske bicikle! Ljut i nesrvozan vraćao sam se, gunđajući nešto u sebi. Onda mi je odjednom pala genijalna ideja na pamet. Tako sam u obližnjoj trgovini kupio izolir traku. Omotali smo je oko puknute vanjske gume, po uzoru na patente Grunfa iz stripa Alan Ford. Zadnjih 50 kilometara vozili smo polakše, tako da je guma izdržala. U poslijepodnevnim satima toga petka ušli smo u Karlovac. Putovanje je bilo završeno, a slijedio je samo prolog. Točeno pivo u «Gradskoj straži», a potom kava u «Goldu».