2. dio
Preko Maslenice
Nakon što smo došli do mora, dalje se sve činilo prilično jednostavno. Red vožnje, red kupanja. Laganim tempom prema krajnjem jugu.
Preko Maslenice
Nakon što smo došli do mora, dalje se sve činilo prilično jednostavno. Red vožnje, red kupanja. Laganim tempom prema krajnjem jugu.
Sunce je bilo visoko, ali zbog stijene iznad kampa nama je tek svanulo. Lagano ustavši raspremili smo šator uz komentare poluprospavane noći zbog Čeha. Obližnji kiosk nudio je jutarnju kavu pristojnog okusa nakon koje smo napustili kamp. Zahvaljujući andolima i pivi nismo osjećali nikakvu upalu mišića, a i kamp nismo platili pošto nas nitko ništa nije pitao. Put je bio iznimno dosadan, jer prolazi uglavnom kroz nenaseljeno područje, a po kvaliteti bi se prije reklo da vozimo seoskim putem nego magistralom. U rijetkim naseljima nismo bili jer se ona nalaze uz more, a cesta vodi stotinu metara iznad. Vozivši malo bržim tempom u ranim popodnevnim satima približismo se Ribarici. Tu su počele muke, jer od tisuću odvojaka sa magistrale svaki je vodio u jednu od Ribarica. Nakon sata traženja napokon smo pronašli kuću u kojoj je boravila Karlovčanka Mica s prijateljicom. Tu smo napravili stanku, pokušali dobiti smještaj do slijedećeg dana, no samo smo se okupali na plaži s pogledom na otok Pag, te nastavili svoje putovanje ostavljajući Micu i Ivu u praznoj vili. Večerasmo u obližnjem Karlobagu sočne punjene lignje koje smo zalili pivom, što nam je dalo snagu za slijedećih 30 km do kampa Tribanj. Vožnja uz samo more, njegov izraziti miris i zalazeće sunce tjerali su nas nadprosječnom brzinom prema konačištu. U sami smiraj dana stigosmo u kamp i podigosmo šator. Odlučismo još mali dio vremena utrošiti na pivo. Tek toliko da lakše zaspimo, a i andole, protiv upale mišića, trebalo je nečim zaliti.
Mirna noć u potpunosti nas je odmorila, pa smo odmah po izlasku sunca, onako natašte, krenuli ususret Starigradu do kojeg ima 20 km. U ovom mjestašcu valjalo je napuniti želudac. Ako ničin drugim, ono mlijekom i čajnom kobasicom (!). Nakon čega je uslijedila kasnojutarnja kava, koja je bila psihička priprema za uspon na Maslenicu. Sunce još nije jako pržilo, a nije bilo niti vjetra. Sasvim lagano klizili smo prema mostu, tom vrhunskom djelu, koje se zatvara svako malo zbog vjetra. No pogled koji se pružao s mosta bio je veličanstveno ispunjen Jadranom i Južnim Velebitom. Takav prizor se ne propušta zabilježiti na filmu. Spustivši se u Posedarje odmorili smo kupajući se u Novigradskom moru i uživajući kao pravi turisti-dokoličari. Nastavak putovanja bio je iscrpljujuć. Tekao je zadarskim zaleđem, gdje je sunce nemilosrdno pržilo, a nismo se mogli nigdje osvježiti. Tako smo jedva dočekali ulazak u Zadar, gdje nas je dočekao Veić. Na objed i lagani obilazak Zadra nismo utrošili puno vremena jer je sunce zalazilo, a nas je čekao put do Filip-Jakova. Cesta je bila fantastična, pa smo jurili oko 35 km/h. Pri toj brzini naletio sam na rupu koja se stvorila niodkuda, pa je pri poskoku bicikla bisaga uletjela u kotač i blokirala ga. Uz vrisak gume bicikl je stao. Ništa se strašno nije dogodilo, samo je kotač malo izašao iz centra. Mogli smo nastaviti put. U Filip-Jakovu nas je dočekao Nino, koji nam je ponudio smještaj za slijedeće dvije noći. Dan odmora od vožnje, kupanje, večernji izlasci s ekipom, koncert i fina kuhinja potpuna su relaksacija nakon prašnjave ceste.
Zahvalivši na gostoljubivosti nastavili smo putovanje prema Šibeniku. Poluprozirni oblaci ublažavali su jačinu sunčevih zraka. Ubrzo ostavljajući Pirovac za sobom uslijedio je susret s jednim biciklistom na otvorenoj cesti. Tempo smo naglo ubrzali i nadmoćno smo ga prešli uz prijazan pozdrav. Djelovalo je čudesno, jer ritam kojim smo krenuli nije se mijenjao. Maštali smo o dolasku u Dubrovnik, jer smo sada bili potpuno sigurni da ćemo tamo stići po planu. Roditelji su još uvijek sumnjali u uspjeh, dok su prijatelji pravodobno obavješćivani brzojavima nestrpljivo čekali onaj iz Dubrovnika.
Zahvalivši na gostoljubivosti nastavili smo putovanje prema Šibeniku. Poluprozirni oblaci ublažavali su jačinu sunčevih zraka. Ubrzo ostavljajući Pirovac za sobom uslijedio je susret s jednim biciklistom na otvorenoj cesti. Tempo smo naglo ubrzali i nadmoćno smo ga prešli uz prijazan pozdrav. Djelovalo je čudesno, jer ritam kojim smo krenuli nije se mijenjao. Maštali smo o dolasku u Dubrovnik, jer smo sada bili potpuno sigurni da ćemo tamo stići po planu. Roditelji su još uvijek sumnjali u uspjeh, dok su prijatelji pravodobno obavješćivani brzojavima nestrpljivo čekali onaj iz Dubrovnika.
Ubrzo nam se ukazao Krešimirov grad. Tamo sam htjeo popraviti kotač, pa smo upitali za servis bicikla. Mladić koji se ponudio pomoći bio je na motoru. Uslijedila je iscrpljujuća jurnjava Šibenikom. Nakon nekog vremena stigli smo pred zatvoreni servis. «Otvara se sutra» pisalo je na vratima. Dakle, ništa od popravka.
Robijev prijatelj nije bio doma, pa smo produžili putovanje do prvog kampa. U predvečerje stigosmo u Grebašticu. U lokalnoj birtiji upitasmo za kamp. Dobro upućeni pronašli smo ga od prve. Privatni kamp. Gazda je bio vrlo ljubazan te je, kad je saznao da odmah ujutro odlazimo, ponudio besplatno svoje dvorište (kamp). Veseli tom njegovom odlukom otiđosmo po vino i vodu, da se malo opustimo, jer smo prešli već polovicu ukupnog puta. Ubrzo smo se opustili, a vina je nestalo. Tako smo upoznali lokalnu mlađariju i Antonija, koji nas je dodatno počastio iz svog podruma i opuštao se s nama.
Robijev prijatelj nije bio doma, pa smo produžili putovanje do prvog kampa. U predvečerje stigosmo u Grebašticu. U lokalnoj birtiji upitasmo za kamp. Dobro upućeni pronašli smo ga od prve. Privatni kamp. Gazda je bio vrlo ljubazan te je, kad je saznao da odmah ujutro odlazimo, ponudio besplatno svoje dvorište (kamp). Veseli tom njegovom odlukom otiđosmo po vino i vodu, da se malo opustimo, jer smo prešli već polovicu ukupnog puta. Ubrzo smo se opustili, a vina je nestalo. Tako smo upoznali lokalnu mlađariju i Antonija, koji nas je dodatno počastio iz svog podruma i opuštao se s nama.